38 godina od smrti Jima Morrisona

PRIJE točno 38 godina pjevač skupine The Doors pronađen je mrtav u kadi u Parizu. Imao je samo 27 godina, a umro je od zastoja srca uzrokovanog prevelikom dozom uštrcane droge. Osim paklenog heroina, obožavao je LSD. Kako mnogi nisu mogli povjerovati da je svijet napustio jedan od najvećih glazbenih genija u povijesti, počele su kružiti glasine kako je Morrison, zasićen slave, sam osmislio svoju smrt.

Tvrde da se želio povući iz svijeta glazbe kako bi se posvetio književnosti i filmu. Sva nagađanja su neutemeljena, iako njegova smrt i daje ostaje misterija, jer je leš vidjelo svega nekoliko ljudi izuzev djevojke Pamele i anonimnog francuskog liječnika.



Seks, alkohol i droga otvaraju percepcije

Dvadeset godina od Jimove smrti, njegov prijatelj Alen Roney, fotograf i organizator tajnog pogreba velikog pjevača, rekao je da je Morrison umro od prekomjerne doze heroina te da je posljednja tri dana života proveo u svojoj sobi u Parizu fiksajući se u društvu djevojke. Inače, u Pariz se iz L.A.-ja doselio 1971. godine kad je objavljen posljednji album "L.A. Woman". Njegovi nastupi su među ostalim ostali zapamćeni po golotinji na koncertima, zbog koje je 1969. godine u Miamiju bio i uhićen. Mlade ljude je pozivao na slobodu koja je u njegovom slučaju značila seks, alkohol i drogu; sve što "otvara percepcije".

Što se tiče njegove smrti, jednom je imao pravo: "Sebe doživljavam kao sjajnu plamteću kometu. Ljudi zastaju bez daha gledajući u nebo. Sljedećeg trenutka više me nema, otišao sam... A oni nikad više neće biti isti, niti vidjeti išta slično... I neće moći da me zaborave - nikad! Postoje dvije vrste svijeta. Jedan je moj, a drugi podijelite međusobno."

Kralj guštera, kako mu je bio jedan od nadimaka, ili James Douglas Morrison po rođenju, rođen je 8. prosinca 1943. godine u Melbourneu na Floridi. Umro je 3. srpnja 1971. godine u Parizu. Pokopan je na pariškom groblju Père-Lachaise. Samo nekoliko grobova dalje leže Georges Bizet, Edith Piaf, Jean Baptiste Molier, Petar Abelard, Marcel Proust, Frédéric Chopin, Oscar Wilde i Max Ernst.